dnevnik mladog svećenika http://dnevnikmladogsvecenika.blog.hr

subota, 20.08.2011.

Kateheza s kardinalom Bozanićem i posjet Avili

Petak, 19.8.2011.
(nekoliko misli framaša Ernesta Bašića)

Bog! Zovem se Ernest Bašić. Imam 21 godinu i dolazim iz Zagreba. Ovdje sam na susretu mladih s našim Svetim Ocem papom Benediktom XVI.

U Madridu sam oduševljen ovim susretom s mladima iz cijelog svijeta pogotova jer je s nama naš Duhovni poglavar papa koji nas je jučer blagoslovio kada je papamobilom prošao pokraj nas. A sada ti dragi čitatelju želim reći kako je prošo moj dan.

Probudio sam se ovo jutro kao i svako drugo, otišao sam na doručak u dvorište škole u kojoj provodimo svoje dane u molitvi, pjesmi, druženju, plesu itd. Nakon odličnog doručka otišao sam se spremiti za razmatranje koje imamo za Hrvate u obližnjem mjestu Aranjues. Danas je razmatranje vodio naš uzoriti nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić. Baš kada sam se krenuo spremiti za razmatranje u obližnjem mjestu naglo sam u nozi osjetio bol i ubrzo sam skužio da me je za nožni prst upikla osa, ali nisam se htio predati - dobio sam zavoje i krenuo u bus sa ostalim društvom na razmatranje. Hvala dragom Bogu bol je ubrzo prestala kada smo stigli u mijesto Aranjues. Pred crkvom Gospe Žalosne susreli smo našeg Kardinala s grupom mladih Hrvata iz svih krajeva Lijepe Naše. Kardinal nam je na razmatranju govorio kako je on doživio susret sa Svetim Ocem u Zagrebu i kako je ponosan na nas što smo ga tako radosno dočekali u Zagrebu.



























Poslje toga našim autobusom smo se uputili u Grad Avilu. To jedan mali, ali prekrasno utvrđeni sredovjekovni gradić. Poznat je po tome što je tamo sveta Terezija Avilska utemeljila red bosonogih karmeličanki. Po dolasku razgledali smo gradić, vidli crkvu gdje je krštena sveta Tereza Avilska, avilsku katedralu, te samostan sestara karmelinčanki gdje smo služili svetu misu. Na kraju mise dobili smo škapulare koje izrađuju sestre karmelinčake u tom samostanu.







Za mene je ovo bilo posebno iskustvo jer sam bio u samostanu svete Terezije Avilske po kojoj je moja pokojna baka dobila ime te sam se posebno sjetio nje i molio za nju jer se je ovih dana navršila šesta obljetnica otkako se je preselila Bogu u vječnost. Nakon razgleda nastavili smo put za mjesto El Escorial gdje smo otišli na ukusni ručak, a nakon ručka razgledati smo palaču u kojoj je benediktinsku samostan gdje je prije nekoliko sati boravio naš Sveti Otac.

Poslje toga uputili smo se u naš bus i krenuli prema školi gdje boravimo. Na povratku smo molili križni put koji je napravljen za susret mladih sa Svetim Ocem. Taj križni put me je vrlo dirnuo i umalo rasplakao jel je bio vrlo osječajan kao i ja. Kada smo se vratili u našu školu nastavili smo ponovo naše druženje u radosti jer je s nama naš papa Sveti Otac Benedikt XVI.

Pozdrav dragi čitatelju sa svijetskog susreta mladih s papom Benediktom XVI. I neka vas sve dragi

Propala kateheza i još jedan dan u Madridu

Madrid 18/08/2011, četvrtak

Danasnji smo dan, kao uostalom i svaki dan, zapoceli gutljajima svjeze iscijedjenog soka, tjelovjezbom, toplim tusem i masazom stopala za kraj. A nakon sto smo se kao i obicno probudili u 7h, trcali smo na XXL CROasan od cokolade kojeg smo smazali dok smo cekali u redu za hladan tus.

Uz jutarnju kisicu i 30 stupnjeva u zraku, metro, vlak, autobus i kratku setnju stigli smo u Aranjuez u kojem nas nije docekala kateheza predvodjena doticnim J.B.





Svaku salu na stranu, misa je bila fantasticna - propovijed je bila koncizna, zanimljiva i poucna, a klanjanje koje je prethodilo bilo je kao savrsen uvod u misno slavlje.

Praznih zeludaca zavrsili smo u polusatnom trazenju restorana koji je bio doslovno nasuprot crkve. Nakon jednako dugog narucivanja jedinstvenog menija za sve - simpaticni vlasnik restorana u svojim najboljim godinama posluzio nam je tradiocionalo talijansko jelo.

Za ono sto je uslijedio nismo bili spremni - u pustinjim uvjetima, sa smanjenim zalihama vode, obisli smo prekrasnu ljetnu rezidenciju spanjolskih kraljeva.

Jos pod dojmom, krenuli smo put Madrida do kojeg smo dosli... Vlakom? Ok, vlakom. U madridskoj vrevi uspjeli smo pokupiti jedan par cipela, jedan par breskvi, dva para sladoleda, nekoliko majici i 6000 kalorija u KFC-u.

Zbog svega gore navedenog uputili smo se doma. Da, doma, u okrilje radosti, pozitive i mladenacke nade - sve upakirano u razlicite jezike i kulture.

Hvala ti, dragi Boze, sto nas toliko volis. Neka i manje sretni osjete i samo djelic mira kojeg trenutno osjecamo, a trajno nosimo sa sobom... Isuse, fakat si kralj!

Peace out!

Odusevljeni danasnjim bas bas fenomenalnim danom, vole vas glavni i odgovorni za ovaj scenarij: jedna cista Purgerica, jos jedna cista Purgerica, dvije Splicanke i nasa diva - dvometras iz Gruada. ;-)

četvrtak, 18.08.2011.

Prva hrvatska kateheza i strašni prosvjedi

Srijeda, 17. kolovoza 2011.
(dojmovi splitske framašice Lucije)

Sjedimo okruženi smijehom i pjesmom mladih iz cijeloga svijeta, još uvijek pod dojmom svega što smo danas doživjeli. Svaki dan u Madridu je prava mala avantura, ali danas je bilo zaista posebno.
Jutro smo proveli na katehezama s ostalim Hrvatima u gradiću A____ pokraj Madrida. Nakon prvotnog oduševljenja što napokon čujemo hrvatski jezik, zajedno smo prisustvovali katehezama srijemskog biskupa Gašparovića, te zatim slavili Svetu misu. Zajedništvo mladih Hrvata dojmilo je nas, a i španjolske domaćine.









Popodne je bio susret franjevačke mladeži iz cijeloga svijeta gdje smo upoznali mnogo novih mladih predivnih ljudi, ali i obnovili stara „framaška“ poznanstva. Nakon toga bacili smo se na otkrivanje Madrida i obilaženje znamenitosti.






Bilo je lijepo vidjeti kako dvoje Hrvata vode i animiraju program: Ana Fruk

i fra Ivan Matić


Svi naši franjevački generali na jednom mjestu zajedno s generalnom ministrom Franjevačkog svjetovnog reda.




Naša framašica Katarina postavila je pitanje generalima: "Ako smo mi mladi ujedinjeni u jednu franjevačku mladež, zašto se i redovi franjevaca ne ujedine u jedan red?" Generali su joj odgovorili da jako puno surađuju zajedno i kako je potrebno biti strpljiv, a i da je raznolikost nešto dobro.


Naši hrvatski framaši.


Bio je prisutan i predsjednik hrvatskog nacionalnog bratstva frame Ivan Bambir.

No, navečer nas je dočekalo neugodno iznenađenje. Na glavnom trgu, Puerto del Sor, dočekao nas je buran i mnogobrojni prosvjed uperen protiv Svetog Oca i Katoličke Crkve. Malo je reći da smo bili šokirani. Učuđenju smo ih gledali dok su izvikivali povike mržnje nama i ostalim mladim hodočasnicima. Nismo nikako mogli razumjeti toliku mržnju, ljutnju i bjes uperen upravo na nas. Uskoro su prosvjednici krenuli i u okolne ulice, a policija je zabranjivala hodočasnicima ulaz na trg jer nije bilo sigurno. Iako smo „pretrpjeli“ nekoliko neugodnosti, ipak smo se trudili ostati nasmješeni i ne odgovarati na mnoge provokacije.

Grad koji je proteklih dana zračio ljubavlju i zajedništvom te bio ispunjen smijehom i pjesmom sada je odzvanjao povicima mržnje i bijesa. Hodajući ulicama koje su bile posebno čuvane i zaštićene, razmišljali smo o tome kako nam je zapravo žao tih mladih ljudi koji u sebi nose toliku mržnju i pokušavaju ugušiti i uništiti našu sreću i zajedništvo u Kristu. Ali nisu uspjeli! I dalje smo pjevali, smijali se i oduševljeno pozdravljali druge nacije. Sretno smo stigli „doma“, u našu oazu mira, ljubavi i zajedništva. Snažniji smo u vjeri jer smo svjesni naše snage i važnosti i znamo da se vrijedi boriti za vjeru. Vjerujemo da će nas snaga Duha Svetiga pratiti kroz ove i ostale dane kušnje u našim životima.

Molimo se za Svetog Oca i preporučamo i njega i sebe u vaše molitve.
Veliki pozdrav od Franjevačke ml

Stigli smo u Madrid - Početak Svjetskog dana mladih

utorak, 16. kolovoza 2011.
(prvi dojmovi framašice Mateje)

Uz aktivnosti Eustahijeve cijevi i šumova u ušima od navijačkih prepiranja između "galskih pijetlova" i "furije" u podzemnoj željeznici, nas nekoliko ponosnih Hrvata i još manje braće Nijemaca sjedimo ispred spavaonice i pjevamo stare pjesme - himne, budnice, davorije i ine druge poticajne duhovne skladbe.

Danas je, k tome opetovano, bio dobar, ponajpače, odličan dan (izuzmemo li našu kroničnu neispavanost i nesnosnu vrućinu uslijed atmosferskih (ne)prilika). Imali smo gotovo cijeli dan za činidbe poput razgledavanja, šetnji i upoznavalja Madrida u vlastitom aražmanu, da bismo kasnije uzeli udijela u misnom slavlju u središtu grada, kojim je službeno započeo Svjetski dan mladih. Bila je odista velika gužva, ali bez obzira na to nismo mogli biti lišeni zamjedbe predivnoga zajedništva različitih nacija koje uvijek iznova osjećamo.







Svi sveudilj i nadasve mislimo na rodnu grudu u španjolskim bespućima, ali još uvijek nije došlo do toga da nam ista i nedostaje.

Pusa iz Kraljevskoga grada od najboljih hodočasnika iz Hrvatske.


Zajednička slika iz okolice Barcelone gdje smo u samostanu sestara sv. Marije Rafols imali konačište. Ovo je rodna kuća spomenute svetice.


Pozdravili smo se i sa starijim sestrama u samostanu.


Dvijema sestrama koje su nam oprale majice s hrvatskim znakovima i natpisom poklonili smo dvije za uspomenu.

18.08.2011. u 00:51 • 0 Komentara • Print • # • ^

Kako smo krenuli za Madrid

Hrabra skupina mladih Hrvata katolika uputila se u noći 10. kolovoza 2001. ispred župne crkve sv. Antuna u Zagrebu na dvotjedno hodočašće u Madrid u Španjolskoj na Svjetski dan mladih. A kako to protječe pratite na slijedećim stranicama.


E,ovako izgleda DAN MLADIH...
Hehehe...ooooo da Monte Carlo kao stvoren za uživanciju...mislite da je ovo pojam savršenosti? Check this out!


Tko pjeva zlo stvarno ne misli...
Animirali smo jedni druge na različite načine.. pjevanjem smo dvostruko molili, sviranjem čak i zaplesali, igrom razvijali svoje kreativnosti...bili smo stvarno inovativni!


Pa da se i predstavimo...
Mladi, ambiciozni, uvijek dobro raspoloženi, skupili smo se iz različitih krajeva...s jednim ciljem...
Proslaviti Krista u 21.stoljeću s mladima iz cijelog svijeta...UKORIJENJENI I NAZIDANI NA KRISTU, UČVRŠĆENI VJEROM (Kol 2,7)


...najviše u busu bilo je...cura???


Dolazak u Lurd zeljeli smo obilježiti tradicionalnom procesijom...


Jutro smo započeli svetom Misom s mladima koji su kao i mi na putu za Madrid, a kasnije smo šetajući špiljom i uz rijeku Gavu divili se čaroliji Lurda...


1858.g mala je Bernardica dobila poruku Gospe. Na mjestu gdje je kamena ploča nalazi se prvotni izvor vode koju je Bernardica oslobodila kopajući zemlju...
Pokušao je i fra Ivan, no... na kraju je cijela ideja ipak ostala samo na fotki...


Naš dolazak u Barcelonu dočekale su posebne osobe...
Blaženi Ivan Pavao II.
Zatim...


Sv. Tereza
Te..


Sveti Ivan od Križa


Prije, ali i nakon sv. Mise lovili smo jedni druge i skupa obilježavali svaki tren na Barcinom forumu...
Hrvati i Indijci


Spontano smo uletavali jedni drugima u fotke...


Najviše memorije ispucali smo s Talijanima, no i Francuska je konkurirala...



No, najdraži su nam naravno bili Poljaci :-)



Iako...mnogo nas je bilo...









Među svom tom masom, fra Ivan naišao je na ekipu iz pokrajine gdje je nekoć boravio...



Nakon predivnog jutra prošetali smo po samom gradu i najpoznatijoj ulici La nesto...



Nakon SKUPOG ručka koji nas i nije baš sve zasitio i usrećio, naletili smo i na Mađare, KOJI DAN HA?



Kao i njih i nas je drzala ta predivna bratska ljubav...

18.08.2011. u 00:17 • 0 Komentara • Print • # • ^

utorak, 16.08.2011.

Madrid 2011.

Sto znaci biti mladi svecenik danas u kolovozu 2011. godine? Odgovor je opisan, ali vrlo jednostavan. Biti svecenik u ovom trenutku znaci lezati na podu u vreci za spavanje u nekoj skoli ili dvorani u Madridu gdje zapocinje Svjetski dan mladih. Pa, mozda i ispred dvorane na svjezem zraku dok okolo mene medu stotinjak svecenika fratara deseci njih hrcu. I nije vazno u ovom trenutku je li netko od njih Amerikanac, Vijetnamac ili Poljak vec je vazno sto smo s vjerom u Njegovo uskrsnuce oko Isusa Krista i njegovog namjesnika na zemlji pape Benedikta XVI. okupili oko tisucu mladih ljudi. A jos vise ih je po ostalim djelovima grada.

I dok u ovaj kasni nocni sat nakon dugog putovanja busom svojim mobitelom lovim slabu bezicnu internet mrezu sa drugog samostanskog kata i strpljivo tipkam ovu poruku objavljujem cijelom svijetu kako mi je drago sto sam ovdje i kako sam radostan zbog svega sto smo prozivjeli na putu. Hvala ti Boze Oce na svemu. Neka nastavak bude jos dojmljiviji i zivlji.

Uskoro stizu i slike!

16.08.2011. u 03:29 • 0 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 20.07.2011.

Jesam li hrabar

(prenosim ovaj svoj tekst sa stranice www.frama-forum.com)

Već dosta dugo smišljam što napisati kao svoju prvu poruku na Framinom portalu. Razmišljam kako će odjeknuti i što će drugi misliti o tome. Kakve će biti reakcije framaša, a kakva duhovnih asistenata? Hoću li svojim razmišljanjem promijeniti cijeli svijet ili tek nekoga tko će za par godina surfajući internetom slučajno naići na ovu moju poruku?

Želio bih biti iskren i stvarno reći što mislim i osjećam, ali… Uvijek, neki ali. Stalno nalazim razloge da prebacim svoje razmišljanje na neki drugi dan. I pitam se imam li uopće hrabrosti napisati što stvarno mislim ili pišem ono što drugi žele? Jesam li dovoljno hrabar stati iza svoje riječi koju će svatko moći pročitati i komentirati?



Želim biti hrabar! Ali kako? Ima li netko odgovor za mene, osim tapšanja po ramenima. Jedan od darova Duha Svetoga kojeg na poseban način primamo na krizmi jest i dar jakosti. Da! Treba mi Božje jakosti da budem hrabar. Netko je zapisao kako je dar jakosti sposobnost „koju nam Duh Sveti daje da izdržimo iskušenja i ujedinimo ih s Kristovim trpljenjem. Duša koja se potpuno podlaže Duhu Svetomu, kroz dar jakosti, suočava se s nadnaravnim raspoloženjem koje je osposobljava da se uhvati u koštac s najtežim iskušenjima i da podnese najteže patnje iz ljubavi prema Bogu i na slavu Njegovog Imena.“ Bog najbolje zna što i kako trebam učiniti i reći. Možja Mudrost koja je stvorila cijeli svijet, mene i druge u njemu znat će mi pokazati što trebam činiti.

Osjećam da mnogima u mojoj okolini nedostaje upravo tog dara jakosti. Jer toliko se već dugo u Hrvatskoj govori o šutljivoj većini i glasnoj manjini. U ovu šutljivu većinu mnogi guraju i nas vjernike katolike i kršćane, a time onda i Framaše. Kao odgovor na to neki od nas kažu da ne možemo ništa promijeniti jer svijetom vladaju protivnici Crkve, a drugi kažu da se niti ne smijemo miješati jer se danas nalazimo u sekularnom, laičkom svijetu u kojem Crkva kao duhovna institucija nema pravo išta reći.


Daniel i Matea dočekuju papau benedikta XVI. na Trgu (Preuzeto sa www.pastoralmladih.hr)

No, mene još uvijek nose dojmovi sa susreta s papom Benediktom XVI. na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića. Još uvijek se divim hrabrosti koju su pokazali Daniel i Mateja kada su pred cijelokupnom televizijskom javnošću iznijeli svoja svjedočanstva o životu u vjeri. Volio bih kad bi i mnogi drugi framaši imali smjelosti tako progovoriti u svojim društvima kod kuće i na moru. Bože, kad bi svi bili hrabri kao njih dvoje ili smjeli kao ono David kad je stao pred Golijata i rekao: „Ti ideš na me mačem, kopljem i sulicom, a ja idem na te u ime Jahve Sebaota, Boga Izraelovih četa koje si ti izazvao“ ili kao starozavjetni sudac Gideon kada je od 32000 vojnika ostao sam na njih 300 i opet izvojevao pobjedu u Božje ime. Želio bih da i naša generacija framaša bude hrabra kao što su to bili naša braća, očevi i djedovi koji su bez dvoumljenja stali u obranu svojih domova i obitelji protiv agresora. Ja im se divim!

I sad se često napada moj dom, moj duhovni dom – Crkva. I sad se napada moja duhovna obitelj. A ja se pitam ima li hrabrosti stati pred masu i reći što mislim. A biskupi nam preko posljednje poruke odbora „Justitia et pax“ poručuju: „Katolici u Hrvatskoj se ne boje nikakve argumentirane javne rasprave ili kritike, ali nikako ne mogu prihvatiti da se prešutno prihvaća njihovo omalovažavanje bez reagiranja nadležnih institucija. Komisija poziva sve Hrvate i Hrvatice da hrabro u javnosti iznose svoje stavove o raznim temama, da ih znaju argumentirati i dobro uobličiti. Javna rasprava i izmjena argumenata s katoličkog stajališta apsolutno isključuje narušavanje dostojanstva čovjeka, napose svako nasilje koje nedvosmisleno osuđujemo.“

Čitajući ove riječi i slijedeći stope sv. Franje, koji je i sam jednom stradao pjevajući pohvale Gospodinu i govoreći pred drugima da je glasnik velikoga Kralja, molim te, Bože Oče, udijeli svim framašima dar Duha Svetoga, dar jakosti kojim je bio ispunjen i Isus Krist kojega nasljedujemo, kako bi hrabro svjedočili svoje životno opredjeljenje.



O, dođi Duše Sveti, Duše jakosti. Daj mi duhovnu jakost i ojačaj me u mojim slabostima da hrabro ustrajem u tvojoj službi , da se iz straha ili obzira prema ljudima nikada ne odijelim od svoga Stvoritelja. Amen.

20.07.2011. u 14:20 • 1 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.