Vukovaru!

Na palubi broda: o. Paško Mandurić, kap. Tomislav Benić, o. Ivan Penava i kap. Slavko Olić

Razgovor s posadom riječnog broda „Sveti Nikola“ u vlasništvu Dunavske plovidbe - Vukovar
- objavljeno u časopisu "Veritas - glasnik svetog Antuna", broj 11 (521) studeni 2008.

Razgovarao: o. Ivan Penava

I opet Dunavom plove brodovi

Jedna pitalica: oni putuju od Crnoga do Sjevernog mora, na Dunavu se osjećaju kao kod kuće, a štuju sv. Nikolu. Tko su oni? Odgovor nije težak: hrvatski lađari. Već pomalo zaboravljeno zanimanje, ali ne zato i manje atraktivno. S planovima o izgradnji kanala Vukovar-Šamac hrvatsko riječno brodarstvo ponovno dolazi u središte hrvatski gospodarskih kretanja.
Može li se vukovarska luka 17 godina nakon junačke obrane pokrenuti? Mogu li Hrvati na svojim lađama ploviti europskim rijekama, a ne uvijek raditi za druge? Na ta i druga pitanja, odgovore smo potražili na jednoj riječnoj benzinskoj postaji na rijeci Maini, kod grada Würzburga, tamo negdje daleko, na sjevernu Njemačke. S nama su u društvu kapetani Tomislav Benić i Slavko Olić.


kap. Olić i kap. Benić

Kapetane Benić, riječni brod „Sveti Nikola“ je prvi brod u povijesti koji pod hrvatskom zastavom vozi ovim zapadnim dijelom Europe, točnije rijekama Rheinom i Mainom. Prepoznaju li to ljudi, pitaju li se čija je to zastava?

Bilo je stvarno interesantno prvo putovanje s hrvatskom zastavom jer su nas svi gledali. Iz daleka svi misle da je to nizozemska zastava, ali kad dođu bliže i vide šahovnicu, tada se začude, bude im interesantno. Pitaju otkud sad to. Malo im je naziv „Sveti Nikola“ čudan i pitaju što to znači. Koliko možemo njemački mi im kažemo da je to „Sankt Nikolaus“.

Zašto se vaši brodovi zovu baš po svecima?

To je bila ideja gazde Slavka Sokola, koja je po meni sasvim ispravna, pošto smo prvi s hrvatskom zastavom koji plovimo ovim rijekama. Makar ima i hrvatska tvrtka „Dunavski Loyd“ koja plovi uglavnom Dunavom i Savom, ali mi smo prvi koji smo krenuli na Mainu i Rheinu. Zato je gazda odlučio da se brod zove po svecu zaštitniku nas lađara, a sv. Filip i Jakov, naziv drugog broda, su zaštitnici grada Vukovara. Uskoro nam dolazi i treći brod koji će se isto zvati po nekom svecu. Mislim sv. Petar i Pavao.

Imate li neku pobožnost prema sv. Nikoli?

Kao prvo dolazimo iz sredine gdje se dosta drži do katoličkih vrijednosti, iz Davora, iz mjesta koje je 100% katoličko. To nam je i tradicija da štujemo sv. Nikolu zaštitnika nas lađara. Ovo nam je prva godina i već smo razgovarali s gazdom kako ćemo proslaviti sv. Nikolu. On planira da pred Božićne blagdane, na samog sv. Nikolu, dođemo u Vukovar i da tamo to na neki način obilježimo i proslavimo.

Odakle dolaze zaposlenici na vašim brodovima?

Na brodovima smo uglavnom mi iz Davora, a ima jedan dečko iz Siska. Imamo i četiri dečka iz Vukovara koji su početnici i nisu još bili u ovim vodama. Oni su još na početku pa se snalaze pomalo i uče od nas starijih.

Koliko su stari ti Vukovarci?

To su mladi dečki, samo jedan je oženjen. Uglavnom su 21 i 22 godine stari. Za vrijeme rata su bili prognanici oko Poreča i sad su se vratili kući. Nastavljaju borbu za život i egzistenciju, pa su se dečki odlučili za brodarstvo.

Koliko je brodarska tradicija razvijena u Vukovaru?

Sam Vukovar, iako je na Dunavu nema tu brodarsku tradiciju. Interesantno im je vidjeti novu firmu i brodove, ali ta lađarska tradicija nije baš prepoznatljiva u Vukovaru. Uvijek je Sisak bio središte brodarstva.


kap. Olić

Prepoznaje li se u Hrvatskoj riječno brodarstvo kao gospodarska grana koja ima budućnost? Postoje li neki planovi za razvoj brodarstva?

Baš sam neki dan gledao našu televiziju i bila je emisija o Savi i povezanosti plovidbe između Dunava i Save. Za sad se stalno spominju obećanja kopanja tog kanala Dunav-Sava. Spominje se da ćemo i mi mlađe generacije jednom zaploviti tim kanalom. Time bi se vezala odmah i Bosna na to. Izlaz bi bio kod Bosanskog Šamca u kojem je već prije rata bila izgrađena luka. Trenutno je u Slavonskom Brodu već izgrađena luka. Čak se spominje da bi u našem Davoru bio baziran jedan ogranak te luke. A tu je i stara luka u Sisku. Tako da se sve nadamo da će to krenuti, protok tih roba.

Koliko vam vremena treba od Hrvatske do Nizozemske?

Od Vukovara do Njemačke nam treba jedno šest-sedam dana, i ovaj dio nam treba jedno osam dana i još pet do Nizozemske. Uglavnom 25 do 30 dana, jer sve ovisi o vodostaju.

Koliko uspijevate ostati povezani sa svojim obiteljima?

Hvala Bogu imamo te mobitele, pa se kontaktiramo i čujemo. Sa ženom Slavicom imam četvero djece: Saru, Martina, Ivana i Emanuelu, i oni pitaju svaki dan kad ćemo doći. Onda kad ne stignem kako sam obećao oni kažu: „Tata, opet nas lažeš. Rekao si doći ćeš za tjedan dana“, a dođeš za dvadeset dana jer dogodi se neki zastoj u plovidbi, pa se produži još koji dan. Hvala Bogu, djeca ko djeca čekaju svoje najmilije.


g. Žuljević, kap. Olić, kap. Benić i o. Paško

Spomenuli ste zastoj. Gdje je najteže ploviti?

Sad smo konkretno imali problema na Dunavu jer ima mali vodostaj, pa smo morali malo čekati da možemo proći na nekim mjestima zbog gaza. U tim situacijama je najteže kad je voda mala, a kad je prevelika onda ne možemo proći zbog mostova.

Gdje Vam je najljepše voziti? Gdje je najljepši krajolik?

Pa, nekako nam je najljepše na Dunavu. Pogotovo kad krenemo nizvodno jer znamo da idemo kući. Ima jedna dobra poštapalica među nama lađarima kad se vratimo s Rheine na Dunav, onda kažemo: „E, hvala Bogu sad smo došli kući“. Makar nam je još daleko do kuće, ali tu smo bliže, jer smo na Dunavu.

(U ovom trenutku nas je gazda Slavko Sokol prekinuo telefonskim pozivom na mobitel, pa se kapetan Benić javio.)

Kapetan Benić: Halo pozdravljam. Tomislav je. Bog! Dobro sam, ali si me malo prekinuo u intervju. No, oprostit ću ti ovaj put (smijeh). Ništa, ništa. Neka, hvala Bogu, netko mora i raditi. Odlično. Sve je uredno, hvala Bogu. Ne treba ništa. Hvala, pa se čujemo. Gazda vas sve lijepo pozdravlja, i drago mu je da ste došli kod nas.

Zahvaljujemo se gazdi na pozdravima i nastavljamo s razgovorom. Plovite li južno kroz Vojvodinu i Srbiju?

Ja sam išao nekoliko puta do Novog Sada, ali sam tek nedavno išao prvi puta do Rumunjske. Interesirao me onaj dio Đardapa, jer nisam nikada tuda prolazio. Mogu reći da sam se oduševio s tim dijelom Đardapa, i da je to nešto prekrasno za vidjeti.

Je li bilo kakvih provokacija zbog hrvatske zastave?

Nismo imali nikakvi problema. Zastava se vijorila bez problema cijelim putem, pa i kroz Beograd i Pančevo. Morali smo stajati zbog revizija carine i policije, ali nije bilo nikakvih problema. Imali smo čak jednog čovjeka koji nas je vodio od Novog Sada do Rumunjske. Fin čovjek, profesionalac, lađar. Svaka čast.

Kakav kontakt imate s Hrvatima koji žive vani?

Sretnemo se nekada. Točno se prepoznaju naši ljudi kad vide našu zastavu i ime. Evo, zadnji kontakt smo imali u Nizozemskoj. Bio je vikend kad smo prolazili. I kad je jedan čovjek izletio, jer je vidio hrvatsku zastavu, bilo je to nešto fenomenalno za vidjeti. Čovjek je trčao za nama jedno 200 metara i mahao nam. Ljudima je predrago kad vide našu zastavu. I ovdje na Maini se odmah vidi tko je Hrvat. Čim vide hrvatsku zastavu to se odmah maše i to je nešto prekrasno za vidjeti.


kap. Olić i kap. Benić

Uspijete li gdje stati na koji sat i malo obići koji grad?

Zadnje smo malo duže stajanje imali u Antwerpenu gdje smo čekali utovar. Srećom, ovo je malo manji brod, pa su nas pustili da uđemo s njime u grad.

Naiđete li kada u katoličku misiju?

U Regensburgu znamo gdje je i kad smo tamo nedjeljom naiđemo na misu. A sad pošto smo vas upoznali i ako bude prilika, naići ćemo i ovdje u Würzburgu.

Zahvaljujemo Vam se što ste imali vremena i zbog nas nakratko zastali na svojem putovanju!

Drago mi je, čast i zadovoljstvo da sam bio s vama i da smo popričali o ovoj temi koja je nama lađarima važna. Drago mi je da se netko i nas lađara konačno sjeti.


Tvrtka Dunavska plovidba – Vukovar d.o.o.

Trenutno ima dva broda: „Sveti Nikola“ i „Sveti Filip i Jakov“, a ovih dana treba stići i treći. Sjedište je u Vukovaru. Ima osam zaposlenih brodara i četiri praktikanta.
U planu je zapošljavanje još nekoliko ljudi kako bi se upotpunio kadar potreban za treći brod.


Riječni brod „Sveti Nikola“

Dužina: 85m
Širina: 9,5m.
Nosivost: 1750t
Brzina: nizvodno 28 km/h,
uzvodno s teretom do 12km/h
Teret: najčešće žitarice i željezo.